Ski klub Mrkopalj
Home
Literatura

Sappada,Experience kup, 2009

Ravascletto, 05.04.2009

 

Povjest skijanja

Čovjek se je skijama služio još u davnim vremenima. U borbi za opstanak osjetio je potrebu da konstruira pomagala koja bi mu omogoćila slobodno kretanje u sniježnim uvjetima. Nakon krplja za snijeg i saonica došle su skije koje su u početku izgledale kao što danas izgledaju skije za vodu ili monoskije, dakle relativno kratke, oko metra i malo više, i dovoljno široke, oko dvadesetak centimetara, da bi što manje propadale u duboke zapuhe, po bespućima i planinskim vrhovima. Prve takve skije datiraju od 2500. godine stare ere. Daljnjim razvojem skije se postupno usavršavaju od olupina i iverja stabla u početku, preko dasaka do današnjih modernih skija, prilagođenih svim uvjetima kretanja.

Dakle, jedva malo dotjerana dugačka daska ili letva, bukova ili, još bolje, jasenova, naprijed malo savijena, komad remena da se može učvrstiti cipele i to je bilo dovoljno da se može spustiti niz Čelimbašu i Maj. Nije to uvijek bilo uspješno, ali nije ni važno, drugi put će biti bolje i tako iz dana u dan, iz zime u zimu s uspjesima i padovima pokušavali su Mrkopaljci svladati tehničke složenosti jednostavnih skijaških sportova.

Lagani čučanj, tijelo pognuto prema naprijed, težina podjednako raspoređena na obje skije koje su međusobno paralelne, ramena opuštena, ruke polusavijene, vikneš "čuvaaj!" i evo ti "šusa" (spusta). Jednostavno, a kako drukčije, kada jedan petogodišnjak svlada u maloj školi skijanja osnovne tehnike, priprosti seljak služi se njom i bez škole, a što tek jedan šumski radnik s alatom u rukama i ruksakom na leđima.

Svladavali su Mrkopaljci te tehnike brzo i prilagodili ih svojim svakidašnjim potrebama; shvatili su da više nema trapanja po snijegu; svhvatili su to i drugi, i prije Mrkopaljaca. Skije su kao nužno osnovno pomagalo u borbi predstavljale uvjet opstanka, kako u lovu tako i u ratovima, da bi danas postale isključivo sredstvo za razonodu. Skijanje kao sport i razonoda razvija se u 18. stoljeću, više kao sport dobro imućnih građana i studenata što je zapravo i danas, izuzevši privilegije podneblja u kojem čovjek živi.

Skijanje danas podrazumijeva i ekonomsku vrijednost. Ona nije više samo spuštanje niz padine za vlastito zadovoljstvo, nego i egzistencijalna komponenta u velikim privrednim sustavima razvijenih zemalja. Svi velikani skijaškoga sporta potekli su iz malih ili velikih centara, alili iz centara u kojima stanovništvo živi od poljoprivrede i turizma. Pamtim dobro delničku Jelu i slovenski Elan. A sjećamo se i da smo skije i remenje, ako ih nismo sami izrađivali, naručivali u stolara Mihe Jakovca Mackova ili u Paje i Milića Šporera, ili Ivana Horačka, a remenje za vezove u "sotljara" Ivana Starčevića.

Kao što je vatra tamo gdje ima dima, tako su i skije, tamo gdje ima skijaša. Oni hrabriji i odlučniji ili oni koji su manje padali, a jače vikali, htjeli su. Osnovali su udrugu, najboljega između sebe postavili su za trenera i krenuli u izazove osvajanja, ugazili špuru pod različitim zastavama, od Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, NDH, Jugoslavije do današnje Hrvatske, pronoseći svoj kraj i dokazajući da su baš oni najbolji zato što su iz Mrkoplja, iz kolijevke skijanja. Katkada to nisu uspjeli dokazati, morali su priznati premoć drugih, spremnijih i snalažljivijih, ali nisu odustajali. Trenirali su i uvježbavali kristijane, plužni zavoj, kosi spust, dijagonalni korak ili kristijanu dvokorak, pokušali su iskakati; i pucati u biatlonu, sanjkati se, rodlati. Srčanosti i živahnosti nije nedostajalo. Izdržljivost i snagu trenirali su na Maševu i Maju s kosom u ruci ili kao Marijan s naprtnjačom na leđima punom ketina i žlajdra. Da je njemu bilo napraviti stazu samo uzbrdo pa da vidite tko bi prije došao na cilj.


Baby sprint "Peteh 2012"

 

na vrh

 

autor - klikni
sk Mrkopalj / design & development: rackiz